Pravobraniteljica smatra da će vojni rok žene dovesti u neravnopravni položaj. Ovo su njeni prijedlozi

Zaprimila brojne pritužbe, uglavnom muškaraca

Oglasila se nakon što je zaprimila brojne pritužbe građana, uglavnom muškaraca, koji smatraju da se radi o spolnoj diskriminaciji. Priopćenje njenoga ureda prenosimo u cijelosti:

"Prvo, pravobraniteljica kao stručno tijelo sudjeluje u javnom savjetovanju vezanom uz predložene izmjene Zakona o obrani te će se u okviru navedenog mehanizma, a koji je javno dostupan svima, detaljno očitovati o navedenim izmjenama.

No ukratko: iako je načelno stajalište pravobraniteljice - a koje je ranije upućeno i Ministarstvu obrane RH - da nejednak zakonski tretman temeljen na spolu ne znači uvijek i postojanje spolne diskriminacije, ono će svakako biti sagledano i revidirano u kontekstu beneficija koje je zakonodavac odlučio uvesti za osobe koje su po Zakonu o obrani obvezne sudjelovati u vojnom osposobljavanju u usporedbi s onima koje sudjeluju dobrovoljno, odnosno ne sudjeluju u obveznom vojnom osposobljavanju.

Neizravna diskriminacija utemeljena na spolu

Naime, u konkretnom slučaju, radilo bi se o tzv. neizravnoj diskriminaciji utemeljenoj na spolu, koja je također zabranjena pa takvo zakonodavno rješenje pravobraniteljica ne može podržati jer je u suprotnosti sa Zakonom o ravnopravnosti spolova (NN 82/08, 69/17), koji je tzv. 'organski zakon', što znači da je iznad svih ostalih zakona koji, slijedom toga, moraju biti usklađeni s njim.

U Zakonu o ravnopravnosti spolova, u članku 7. stavak 2. ističe se kako: 'neizravna diskriminacija postoji kada neutralna pravna norma, kriterij ili praksa stavljaju osobe jednoga spola u nepovoljniji položaj u odnosu na osobe suprotnog spola, osim ako je ta pravna norma, kriterij ili praksa objektivno opravdana legitimnim ciljem, a sredstva su usmjerena postizanju tog cilja primjerena i nužna.'

Zakon o obrani predviđa uvjete

U konkretnoj situaciji ne postoji legitimni cilj propisivanja beneficija osobama koje sudjeluju u obveznom dvomjesečnom vojnom osposobljavanju, niti su sredstva usmjerena postizanju tog cilja primjerena i nužna jer Zakon o obrani točno predviđa na koji način će se osigurati vojno osposobljavanje, odnosno da je ono obvezno za sve muškarce određene dobi, a žene da se mogu uključiti dobrovoljno.

Sukladno tome, za očekivati je da će ova naizgled neutralna norma dovesti u nepovoljan položaj upravo žene jer za njih nije propisano obvezno vojno osposobljavanje pa će zasigurno nerazmjerno manji broj žena i ostvarivati propisane zakonske beneficije.

Žene su te koje će ostati bez propisanih beneficija

Osim toga, nije ni nužno ni primjereno dodatno putem beneficija poticati nešto što je propisano kao obveza, uz to je i nelegitimno je jer je suprotno Zakonu o ravnopravnosti spolova stvarati takve neopravdane razlike među spolovima. Naime, ako se prihvati opisano zakonsko rješenje, osobe ženskog spola, s obzirom da nisu obveznice vojnog osposobljavanja, bit će u potpunosti neopravdano dovedene u nepovoljan položaj u području rada i zapošljavanja u svim državnim i javnim poduzećima u usporedivoj situaciji s muškarcima.

Dva prijedloga

Također, prema stajalištu pravobraniteljice, uvođenje razlika između osoba koje su se pozvale na institut priziva savjesti i onih koje nisu - a na 'štetu' osoba koje su se koristile navedenim institutom - također je neopravdano i može predstavljati direktnu diskriminaciju utemeljenu na političkom i drugom uvjerenju. No kontrola legalnosti tog dijela Zakona u nadležnosti je Pučke pravobraniteljice.

Pravobraniteljica će stoga predložiti zakonodavcu ili ukidanje svih beneficija muškarcima vojnim obveznicima koji se uključuju u vojno osposobljavanje ili uvođenje jednake dvomjesečne vojne obveze za sve, bez obzira na spol.'